Mojim pacijenticama

Liječnik u modernoj medicini, svojom vrhunskom stručnošću i oslanjanjem na tehnološku podršku, mora biti onaj koji predlaže, liječi, operira i rehabilitira. No on mora biti  i prijatelj koji tumači i tješi, onaj koji prije svega vidi čovjeka u svom pacijentu koji mu se obratio i povjerio mu sebe i svoje zdravlje.

Držim da medicina, naročito u ginekologiji, nema samo značenje profesije, čvrsto utemeljene na znanstvenim činjenicama i znanstvenim metodama.

Duboko naime sam uvjerena da ginekologija nije samo profesija, nego i poziv. Poziv koji znači i zalaganje za jednakost i prava žena, prvenstveno borbu protiv onih stereotipa koji ženu svode samo na stroj za rađanje.

Ginekologija i njezina borba za žensko zdravlje, mora biti i poziv koji se bori za reproduktivnu slobodu žena, za seksualnu slobodu i za užitak u spolnom životu.

To je poziv koji mora stajati i na braniku ženskih socijalnih i radnih prava, u okvirima moderne sekularne demokracije.

I danas se, nakon višedesetljetnog profesionalnog iskustva, jednako veselim svom poslu kao i nekada, kad sam bila na teškom terenskom radu u Hitnoj pomoći ili za vrijeme napornih dežurstava u rađaonici.

Imam sreću da je u meni impuls koji me poticao da svoje iskustvo, znanje i umijeće posvetim drugima.

Posvetiti se drugom, to je ključna odrednica liječničkoga zanimanja, misao-vodilja koja me usmjerava u mom radu.