Drage moje!

U travnju 1994. otvorila sam Privatnu ginekološku ordinaciju i ponudila vama, svojim pacijenticama, moje tada već značajno kirurško i porodničarsko iskustvo.

Kako vrijeme odmiče, sve više cijenim godine svoga obrazovanja u ginekologiji provedene u KBC S. milosrdnice (Vinogradska) gdje smo mi, tada mladi liječnici-ce na specijalizaciji ili mladi specijalisti-ce bili obvezni (pod strogim nadzorom iskusnih učitelja Kirhmajera, Kanajeta, Pavlekovića i drugih) raditi do granica izdržljivosti operirajući mnogo i porađajući mnogo ali ne zanemarujući novije dijagnostičke metode poput ultrazvuka.

Ginekologija (i porodništvo) je kirurška struka i samo oni liječnici-ce koji takvo iskustvo steknu mogu biti potpuno kompetenetni u procjeni stanja zdravlja i/ili bolesti žene i trudne žene.

U to sam vrijeme i spoznala važnu ulogu primalje u ginekološko-porodničarskome radu, učeći praktični porodničarski zanat od iskusnih primalja kakva je tada već bila Marija Batan.

Nova znanja i nove tehnologije (3D-4D ultrazvuk, videokolposkopija, elektrokirurgija) moj su svakodnevni izazov a ulaganje u takve tehnologije ali u novome prostoru Poliklinike Grujić od lipnja 2011., dovelo je moj rad na višu razinu, nudeći vama, mojim pacijenticama, kvalitetniju uslugu.

Upravo rad u privatnome sektoru obvezao me je i obvezuje me na takva ulaganja (u opremu ali i uvođenje novih dijagnostičkih metoda) nikada ne zaboravljajući, u svakodnevnome poslu, da je liječništvo nenadoknadiva spona između pacijentice i znanosti tj. tehnologije.

Moje nastojanje da u svojoj Poliklinici surađujem s mlađim kolegicama (neke školujući, nekima prenoseći iskustva) donijelo mi je razočaranje ali i poticaj da dalje radim svoj posao otvorena srca beskompromisno ljubeći svoj životni poziv - ginekologiju i porodništvo